Klima

Velebit je prirodna granica između kontinentalne i mediteranske Hrvatske. U njegovom vršnom dijelu sukobljavaju se dvije različite klime, martimna i kontinentalna, što uzrokuje nepredvidive vremenske prilike. Na području NP Sjeverni Velebit smještena je podno vrha Vučjak najviša planinska meteorološka postaja u Hrvatskoj, na nadmorskoj visini od 1594 metra. Postaja je uspostavljena 1. listopada 1953. godine i od tada radi bez ijednog dana prekida, unatoč surovim vremenskim uvjetima koji vladaju u planini. Meteorološki motritelji na Zavižanu svakodnevno, pa čak i u vrijeme jakih olujnih vjetrova, visokih snježnih nanosa ili grmljavina, šalju meteorološke podatke u Državni hidrometeorološki zavod u Zagreb. Zadnjih pola stoljeća ovaj odgovorni posao obavljaju članovi obitelji Vukušić iz sela Gornja Klada podno Velebita.

 

• 
• 
• 
• 
•  

 

Na meteorološkoj postaji Zavižan svakodnevno se mjere i opažaju brojni meteorološki elementi i pojave - temperatura zraka, tlak i relativna vlažnost zraka, smjer i brzina vjetra, količina i tip oborina, količina i vrsta oblaka, sijanje sunca i drugo. Zbog specifične lokacije, zavižanska postaja ušla je u međunarodni registar meteoroloških postaja, te u sve međunarodne programe za praćenje tokova i promjena fizikalnog i kemijskog sastava atmosfere na području Europe i Sredozemlja.

 

• 
• 
• 
• 
•  

 

Šire područje Zavižana, uz Gorski kotar, prima najveće godišnje količine oborina u Hrvatskoj. Najviše oborina ima u hladnom dijelu godine, a najmanje ljeti. Snijeg pak može pasti u svim mjesecima u godini.

Tijekom godine na Zavižanu prosječno ima 50 % izrazito vlažnih dana u kojima je relativna vlažnost 80 %. Tolika vlažnost u većem dijelu godine pridonosi surovosti planinske klime, osobito u najhladnijim mjesecima. Za visinsko područje Velebita karakterističan je i velik broj dana s maglom koja je vezana uz zadržavanje oblačnog sloja na vrhovima Velebita. Najviše je maglovitih dana od studenog do veljače.

Tijekom toplog dijela godine česte su grmljavine, a jedan od najviših vrhova na sjevernom Velebitu zbog čestih udara gromova dobio je ime Gromovača.

 

• 
• 
• 
• 
•  

 

Na području Zavižana snijeg pada u prosjeku prvi put u polovici listopada i posljednji put krajem svibnja. To znači da prosječna snježna zima traje dulje od sedam mjeseci, tijekom kojih su meteorološki motritelji nerijetko odsječeni od ostatka svijeta. U udolinama i ponikvama snijeg se zadržava duže, a u tzv. jamama snježnicama cijelu godinu. Najviše snijega ima u veljači i ožujku, kad se njegova visina kreće oko 130 cm. Najveća visina snježnog pokrivača izmjerena je u ožujku 2013. godine i iznosila je 322 cm. Na zapusima koji nastaju zbog vjetra ona može biti i znatno veća, pa je tako neslužbeno izmjerena visina jednog zapuha 1984. godine iznosila čak 15 m.

 

• 
• 
• Dejan Delač Dejan Delač
• 
•  

 

Jedna od glavnih klimatskih karakteristika ovog područja je i vjetar - bura, koja puše iz smjera istoka, a često dostiže orkansku jačinu. Nastanak bure najčešće je vezan uz prodore hladnih zračnih masa sa sjevera. Najveća izmjerena brzina vjetra iznosila je 51,4 m/s ili 185 km/h. Na Zavižanu u prosjeku 102 dana godišnje puše jak ili olujni vjetar.

Područje Zavižana je jedno od najhladnijih područja Hrvatske. Zavižan je najsnježnija, najmaglovitija i najvjetrovitija meteorološka postaja s najnižom temperaturom u Hrvatskoj. Srednja godišnja temperatura iznosi 3,3 °C, najviša ikad izmjerena temperatura iznosila je +28,3 °C, a najniža -28,6 °C. Najhladniji mjesec je veljača, sa srednjom temperaturom zraka od -4,3°C, a najtopliji srpanj, sa srednjom temperaturom od 12,2°C.

Zbog svega navedenog, Zavižan je pravi prirodni laboratorij i idealno mjesto za učenje o meteorologiji „na licu mjesta“. Stoga smo na Zavižanu 2011. godine postavili poučnu stazu pod nazivom Vremenske ćudi Zavižana. Uz nju je tiskana i istoimena poučna knjižica.

 

• 
• 
• 
• 
•