TRIJAS

Paleogeografija

U vrijeme trijasa Pangea se nalazila oko ekvatora. U tom pojasu, na kontaktu Laurazije i Gondvane, otvorila se duboka riftna dolina koja se protezala od istoka prema zapadu. Voda iz već nastalog oceana Tethys nadirala je u taj prostor. Uslijed značajne tektonske aktivnosti tijekom srednjeg trijasa od Gondvane se odvajaju dijelovi šelfa, odnosno plitkomorske zaravni koje nastavljaju svoje „putovanje“ prema sjeveroistoku unutar oceana Tethys. Jedan od tih dijelova šelfa koji su se odvojili bila je i Jadranska mikroploča ili Adrija.

Pangea se nastavila razdvajati stvaranjem nove riftne doline na zapadnom doticaju Laurazije i Gondvane. To je bio početak otvaranja novog oceanskog prostora između Sjeverne Amerike i Afrike – Atlantskog oceana.

Paleoklima

Klimatske prilike slične onima iz razdoblja perma nastavljaju se i tijekom trijasa. Više oborina primaju samo područja uz obalu, dok je unutrašnjost kontinenta i dalje suha s izrazito vrućim ljetima i hladnim zimama. U ekvatorijalnom pojasu tada su puhali jaki monsunski vjetrovi.

Stoga se na velikim prostorima talože crveni pješčenjaci i evaporiti. Nema tragova prisutnosti glacijacije, čak niti na polovima, gdje je vladala vlažna i umjereno topla klima.

Život na kopnu

Životinjski svijet – Globalna katastrofa na kraju perma gotovo je posve uništila kopnenu faunu. Izumiranje su preživjele tek rijetke skupine vodozemaca, a javile su se i neke nove skupine, poput žaba. Među gmazovima iz skupine Therapsida (1) najbolje su prilagođeni oni koji svoje porijeklo vuku od Thecodontia. Bili su izrazito brzi i pokretni zbog dvonožnog načina kretanja. Stražnje noge bile su im jače, a prednje slabije (2). Iz te skupine razvili su se i prvi „pravi“ dinosauri, rodovi Saurischia (3) i Ornitischia (4). Pojavili su se i prvi leteći gmazovi skupine Pterosauria (5), kao i prvi leteći gmazovi – gušter iz skupine Lepidosauria (6). U trijasu se razvijaju i prvi sisavci (7). Bili su maleni rastom i ne veći od današnjih mačaka.

Biljni svijet – Na početku trijasa zabilježen je porast spora crvotočina i gljiva, što se povezuje s masovnim propadanjem biljne mase nakon globalne katastrofe. Preživjele su samo neke skupine biljaka, kao na primjer paprati iz skupine Dicrodium, neke crvotočine (8) i perastolisne golosjemenjače (9).

Život u moru

Poslije velikog izumiranja krajem perma život se sporo oporavljao. Školjkaši i ramenonošci izgubili su svoju raznovrsnost. Od koralja javlja se samo jedna skupina koja početkom trijasa gradi male koraljne humke. Nekada dominantni morski ljljani iz skupine bodljikaša zamijenjeni su zvjezdačama, a od glavonožaca su preživjela samo dva roda amonita (10). Alge se opravljaju tek sredinom trijasa. U oceanima se pojavljuju raznoliki gmazovi, poput onih koji su imali noge i prste iz skupine Crocodilia – Nothosauria (11) i Placodonta, gmazovi s perajama iz skupine Plesiosauria (12), a koji su zavladali oceanskim prostorom, te oni koji sliče ribolikim gušterima iz skupine Ichthycosauria (13).

Taložni prostor „Pravelebita“ – Početkom trijasa u izrazito plitkom moru uz sjeverni rub Gondvane nastavljaju se taložiti dolomiti s primjesama čestica donesenih rijekama i vjetrovima s kopna. Tektonskim pokretima na sjeveroistočnom rubu Gondvane počinje se otvarati dubokomorska riftna dolina koja odvaja plitkomorsku zaravan buduće Jadranske mikroploče. Na toj zaravni nalazio se i taložni prostor „Pravelebita“. Tektonski pokreti bili su praćeni snažnim vulkanskim erupcijama i izljevima lave te izdizanjem dijelova novoformirane ploče. Tada je nastupilo trošenje izdignutih starijih stijena čiji su materijal rijeke nosile u depresije, odnosno udoline, gdje su se taložili, cementirali i stvarali pješčenjaci i konglomerati. Krajem trijasa podiže se razina svjetskih mora te poplavljuje Jadransku mikroploču i u tom izrazito plitkom moru ponovno se talože dolomiti.

Izumiranje

Razdoblje trijasa započelo je nakon velikog masovnog izumiranja krajem perma, a završilo je još jednim izumiranjem. U samo 10 000 godina izumrlo je gotovo 50 % organizama. Od marinskih organizama smanjen je broj glavonožaca, puževa, ramenonožaca i grebenskih zajednica, a konodonti su u potpunosti nestali. Izumrli su mnogi marinski i kopneni gmazovi, izuzev dinosaura. Oni su iz ove katastrofe izašli kao „pobjednici“ jer su iskoristili prazninu nastalu izumiranjem manjih i slabijih gmazova. Uzrok izumiranja nije u potpunosti razriješen, no pretpostavlja se da je bio povezan s raspadom Pangee. Riftne doline, izljevi bazalta i otvaranje Atlantskog oceana, kao i vulkanske erupcije te povećanje koncentracije ugljikovog dioksida i metana oslobođenog iz velikih ležišta ugljena bili su okidač izumiranja. Pretpostavlja se da su i kratkotrajna razdoblja zahlađenja, također posljedica vulkanskih erupcija zbog oslobađanja prašine i sumpornog aerosola, bila jednako štetna za ekosustave kao i globalna zatopljenja.