Ulaz Alan, Pet - Ned 08:00 - 19:00 h

 Ulaz Babić Siča, Pon - Čet 08:00 - 17:00 h
PET-SUB-NED 7,00 -17,00 h

 

Najpoznatije jame Nacionalnog parka Sjeverni Velebit

Najpoznatije jame Nacionalnog parka Sjeverni Velebit

Velik broj speleoloških objekata na području sjevernog Velebita, posebice u strogom rezervatu Hajdučkih i Rožanskih kukova, područje Parka čini posebnim lokalitetom. Zaključno s 2020. godinom otkriveno je više od 600 speleoloških objekata, od kojih prevladavaju jame. Gustoća speleoloških objekata, velike duljine vertikala, podzemni sifoni i jezera te endemična špiljska fauna to su područje doveli u sam vrh svjetske krške morfologije, a neke među njima prema svojim morfološkim i mikroklimatskim karakteristikama uvrštene su među najznačajnije speleološke objekte svijeta.

 

1. LUKINA JAMA – TROJAMA

Sustav Lukina jama – Trojama je najokomitija jama svijeta s dubinom od 1 431 metar i najdublja jama Dinarida. Nalazi se na Hajdučkim kukovima; ulaz u Lukinu jamu je na 1 438 mnv, a u Trojamu na 1 475 mnv.

Sustav Lukine jame – Trojame tektonski je predisponiran, a oblikovan je korozijskim i erozijskim djelovanjem vode. Veći dio jame ima meandarske karakteristike, što upućuje na veću količinu vode u povijesti od današnje. S povećavanjem dubine rastao je udio erozije u ukupnom procesu trošenja te su vidljive brojne erozijske forme (vrtložni lonci) a na samom dnu razvijeni su i horizontalni sifonski kanali.

Tijekom istraživanja 2011. godine, u jamskom sustavu Lukina jama – Trojama ustanovljena je prisutnost leda do dubine od 560 m ispod razine današnjih ulaza, što je trenutačno lokacija s najdublje zabilježenim ledom u speleološkim objektima na svijetu. S ciljem utvrđivanja gornje starosti leda izvedeno je datiranje ostataka drveta. Analize uzoraka pokazale su gornju starost od 410 ± 75 godina.

ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE

S tim podacima mogu se usporediti i podaci dobiveni iz uzoraka drveta uzetih iz leda s dubine od 50 metara u Ledenoj jami u Lomskoj dulibi. Analizom starosti dobiven je podatak od 525 ± 40 godina, što je u popriličnoj korelaciji s rezultatom iz Lukine jame.  

Jednogodišnja istraživanja mikroklimatskih uvjeta pokazala su izuzetnu stabilnost mikroklimatskih uvjeta na većim dubinama, dok su na manjim dubinama u posljednjih 20 godina u jamama sjevernog Velebita zabilježene značajne promjene u količinama ledenih naslaga; to je još jedna potvrda recentnih klimatskih promjena.

Otkriće siga na većim dubinama u Lukinoj jami, na 945 metara, također je značajno. Njihovim datiranjem utvrđena je starost do 50 300 ± 1 100 godina.

Lukina jama – Trojama poznata je i po istraživanjima dubokih sifonskih jezera. Prvi uron odvio se 1994. godine, kada su Zoran Stipetić – Patak i Teo Barišić preronili 157 metara sifona. Istraživanja su nastavljena 2010. godine, kada su ronioci Ivica Ćukušić i Robert Erhardt dalje zaronili 135 m u duljinu i 21 m u dubinu. Tijekom nastavka ekspedicije Branko Jalžić zaronio je još dalje u potopljeni kanal 40 m u dubinu. Vedran Jalžić i Petra Kovač Konrad spuštaju se i preranjaju sifon 2013. godine. Zaronili su još 20 m dublje, na temelju čega dubina Lukine jame sada iznosi 1 431 m. Tom prilikom napravljen je detaljan topografski nacrt u mjerilu 1 : 500 i snimljen video materijal, prikupljena fauna i uzorci sedimenta za analizu, u jednoj od tada najzahtjevnijih ekspedicija u svijetu.


2. SLOVAČKA JAMA

Slovačka jama nalazi se na Malom kuku, na 1 520 mnv. Otkrivena je 1995. godine. Trenutačno je istražena do dubine od 1 324 m. Druga je po dubini jama u Hrvatskoj.

Jama je kompleksne morfologije, ima izrazitu razgranatost kanala, česte izmjene horizontalnih i vertikalnih dijelova, koljenastu te djelomično i etažnu morfologiju. Najdublji su dijelovi jame horizontalni kanali, od kojih su neki hidrološki aktivni.

Analiza siga prikupljenih iz jame pokazala je starost od 37 000 godina. U jami je otkrivena i velika populacija pijavice (Croatobranchus mestrovi) te mnoge druge životinjske vrste.

Detaljnija istraživanja u dubinu godinama je sprječavala premala širina kanala i sifonsko jezero na samom dnu jame. Unatoč tome, 2019. godine speleolozi su s opremom uspjeli proći uske kanale do jezerskog sifona na dubini od 1 320 metara. Tada je speleoronioc Branko Jalžić uspio zaroniti 4 metra u dubinu i 10 metara u duljinu sifonskog kanala.

Daljnje napredovanje je spriječio uzak kanal koji je onemogućio prolazak opreme. Perspektiva za prolazak postoji, ali u budućnosti samo s opremom prilagođenom morfologiji potopljenog kanala. Slovačka jama tim se speleouronom pomaknula na 28. mjesto najdubljih jama svijeta.


3. NEDAM

Jama Nedam nalazi se u jugoistočnom dijelu Hajdučkih kukova, zapadno od Golubića, na 1 430 mnv. Otkrivena je 1997. godine kada se je ušlo 247 m u dubinu. Do dubine od 1 226 m speleolozi su se uspjeli probiti 2020. godine. Nalazi se na trećem mjestu najdubljih jama Hrvatske.

Jama Nedam kompleksna je jama, građena od niza kratkih vertikala i niza kosih meandara. Tehnički je vrlo zahtjevna za istraživanje zbog naglih suženja kanala, koji su karakteristika te jame.

U oblikovanju jame, uz tektonsku predisponiranost, najvažniju ulogu odigrala je mehanička snaga vode.

Jama je dobila ime Nedam po događaju koji se zbio 1998. godine u samoj jami. Kako je jama građena od vrlo uskih i gotovo neprohodnih kanala, na dubini od 315 metara jedan je speleolog zaglavio u suženju meandra, iz kojeg nije više mogao samostalno izaći. Kolege koji su se zatekli u jami pomagali su mu da se izvuče. Izvlačenje je trajalo puna tri sata. Jama je po tom događaju dobila ime Nedam jer su speleolozi uvidjeli da jama ne dopušta daljnje napredovanje. Međutim, u sljedećim ekspedicijama, od 2018. godine uz veliku upornost i trud, speleolozi su ipak uspjeli proći tim suženjem na 315. metru dubine i ući u novu kosu vertikalu duljine 247 metara, iz koje su dalje napredovali prema dnu jame.

Kada su stigli u blizinu najniže točke, speleologe je dočekalo sifonsko jezero. Istraživanje sifona odvijalo se tijekom ekspedicije 2020. godine, kada je u sifon uronila Jenny Barnjak, u dubinu od 6 m i duljinu 35 m. Iza tog dijela sifona, u suhom dijelu – „zračnom džepu“, zabilježila je nastavak sifona. Uranjanje u sifon bio je još jedan važan događaj u speleoronjenju i istraživanju dubokih jama.

U jami su zabilježene mnoge vrste faune. Posebna je zanimljivost jame pronalazak velebitske pijavice u plićim dijelovima jame, što nije slučaj u ostalim dubokim jamama, gdje je ta vrsta zabilježena na puno većim dubinama. U jami je zabilježena jaka cirkulacija zraka, kao i špiljski ukrasi po zidovima kanala – koraloidi.


4. VELEBITA

Sustav Velebita – Dva javora nalazi se na Rožanskim kukovima, u blizini Crikvene, Velebita na 1 550 mnv i Dva javora na 1 557 mnv. Sustav je otkriven 2003. godine. Trenutačno je istražena do dubine od 1 026 m. Četvrta je jama po dubini u Republici Hrvatskoj.

Jama ulazi u kategoriju koljenastog tipa jame. Kompleksne je morfologije do 228. m dubine, gdje se spaja s kanalom jame Dva javora, čiji se ulaz nalazi u neposrednoj blizini ulaza u Velebitu. Sustav tih dviju jama dobiva ime Velebita – Dva javora. Na spoju Velebite i Dva javora ulazi se u dugu vertikalu od 513 metara, koja dobiva naziv vertikala Divke Gromovnice. To je najdulja unutarnja vertikala na svijetu. Od 105. metra dubine, daljnjih stotinu metara ta vertikala eliptičnog promjera zadržava veličinu od pretežito 8 x 3 metra. Nakon 210. metra dubine širi se do dimenzija 40 x 15 metara i taj promjer zadržava sve do dna. Jama završava ogromnom dvoranom, nazvanom Podzemljarova dvorana, dimenzija 70 x 60 metara, na 1 026 metara dubine.

U jami je snimljen polusatni film o ekspediciji, prikupljen je biološki materijal te su obavljena fizikalna i kemijska mjerenja.

U prikupljenom materijalu utvrđeni su brojni troglobiontni organizmi, među kojima se ističu sitni pužići iz roda Zospeum, brojni kopneni jednakonožni rakovi, dvojenoge iz roda Haasia, lažištipavci iz roda Neobisium te brojni skukuni i kornjaši iz rodova Astagobius i Speleodromus. Možda najvažniji nalazi prikupljeni u jami Velebita jesu najveća kolonija endemskih špiljskih pijavica vrste Croatobranchus mestrovi (Meštrovljeva pijavica) te jedan jedini primjerak troglobiontnog lažipauka, najvjerojatnije iz roda Hadzinia.


5. MEDUZA

Meduza se nalazi na Rožanskim kukovima, na 1 600 mnv. Otkrivena je 1999. godine. Ulaz u jamu jedva je zamjetljiv. Nalazi se na dnu vrtače, na sjecištu pukotina. Dubina je jame 706 metara. Jama je poznata po duljini unutarnje vertikale naziva Bojim, Bojim od 450 metara, što ju smješta na drugo mjesto dubokih unutarnjih vertikala na svijetu. Prvo mjesto zauzima vertikala Divke Gromovnice u jami Velebiti.

Prema morfološkim karakteristikama Meduza je jama koljenastog tipa. Karakterizira ju više vertikala iz koje se račvaju meandri koji ulaze u manje trošne stijene. Meandri su manjih širina, često vrlo uski, eliptičnog oblika s tragovima fluvijalne erozije. Na njihovu ulazu, uslijed nagle promjene energije vode, nastale suženjem kanala i promjenom smjera vodenog toka te stvaranjem virova i posljedično destrukcijskog djelovanja vode i kamenog materijala u vodenom toku, dolazi do formiranja vrtložnih lonaca. U nekim meandrima dolazi i do usijecanja vodenog toka prema dolje te preoblikovanja meandra u kanjonski tip kanala.

Verikala Bojim, bojim spušta se do dubine od 679 metara. Paralelno s tom vertikalom, na dubini od 570 metara, preko zasutog kanala ulazi se u paralelnu vertikalu dugu 136 metara, koja doseže najdublju danas poznatu točku jame na 706 metara dubine. Vertikala završava velikom dvoranom dimenzija 20 x 50 m.

U jami su rađena geološka i biološka istraživanja. Prikupljena je i determinirana fauna koja je u pravilu troglobiontna, potpuno prilagođena podzemnim uvjetima, bez pigmenta i osjetila vida. Determiniran je rod puževa iz roda Zospeus, rod jednakonožnih rakova Alpionicsus, dvokrilci, lažipauci i dr.


6. PATKOV GUŠT

Ulaz u jamu Patkov gušt smješten je u ponikvi na Gornjem kuku, na visini od 1 450 mnv. Jama je otkrivena 1997. godine i istražena do dubine od 553 m. Ono što ju izdvaja među speleološkim objektima jest kontinuirana vertikala koja se pruža od ulaza do dna. Po duljini te vertikale na drugom je mjestu popisa jama s najvećim vertikalama svijeta. Jama je dobila ime u čast Zorana Stipetića Patka, speleologa i ronioca u Lukinoj jami.

Jama je jednostavne morfologije, ali zidovi jame, kao i naslage snijega i leda u jami, čine ju izuzetno zahtjevnom za istraživanje.

Napredovanje u jamu odvijalo se prolazom kroz uske pukotine između leda i snijega sve do dubine od 105 metara, gdje je zabilježen i najuži prolaz dimenzija 2 x 1,5 metara. Zbog topljenja leda i snijega izraženo je kapanje vode, koje se s dubinom pojačava. Nakon - 130 m jama se širi i približno istog profila spušta do dna. Stijene su potpuno ili djelomično prekrivene ledenom prevlakom sve do dubine od 300 metara pa topljenje i odlamanje blokova leda predstavlja stalnu opasnost.

Jama završava velikom dvoranom dimenzija 40 x 30 metara. Na sjevernoj strani te dvorane nalazi se najniža točka jame, gdje je usječen plitak kanal kojim se voda procjeđuje kroz blato i kamenje te odlazi dalje u dubinu planine.