Danas obilježavamo Svjetski dan divljih vrsta. U prosincu 2013., na svojoj 68. sjednici, Opća skupština Ujedinjenih naroda (UN) proglasila je 3. ožujka Svjetskim danom divljih vrsta. Na taj dan 1973. godine potpisana je Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore (CITES). Svjetski dan divljih vrsta je najvažniji globalni godišnji događaj posvećen obilježavanju i podizanju svijesti o svjetskim divljim životinjama i biljkama.

Tema obilježavanja je “Oporavak ključnih vrsta za obnovu ekosustava”. Ovogodišnje obilježavanje nastoji skrenuti pozornost na status očuvanosti nekih od najugroženijih vrsta divlje flore i faune te potaknuti rasprave o osmišljavanju i provedbi rješenja za njihovo očuvanje. U Hrvatskoj su slatkovodni i morski ekosustavi jedni od naših najosjetljivijih, najugroženijih, ali i najznačajnijih nacionalnih resursa.

Prema podacima s Crvenog popisa ugroženih vrsta IUCN-a, preko 8.400 vrsta divlje faune i flore je kritično ugroženo, dok se još blizu 30.000 smatra ugroženim ili ranjivim. Na temelju ovih procjena, sugerira se da više od milijun vrsta prijeti izumiranje.

Gubitak biološke raznolikosti, vrsta, staništa i ekosustava predstavlja egzistencijalnu prijetnju životu na Zemlji. Ljudi se posvuda oslanjaju na zdrave i funkcionalne ekosustave i usluge koje oni besplatno pružaju. Te usluge omogućavaju naše postajanje i o njima ovisi zadovoljavanje naših potreba, kvaliteta naših života kao i ekonomske mogućnosti. Ove godine Svjetski dan divljih vrsta nosi snažnu poruku o važnosti zdravih ekosustava i poziva da se preokrene sudbina najugroženijih vrsta, podrži obnova njihovih staništa i cijelih ekosustava te promovira njihovo održivo korištenje od strane čovječanstva.

Podsjetimo se da je i EU kroz Strategiju za bioraznolikost do 2030. godine pripremila ambiciozni i dugoročni plan za zaštitu prirode i zaustavljanje degradacije ekosustava, pa tako i onih slatkovodnih i morskih. Cilj je do 2030. godine uklanjanjem, prije svega, suvišnih prepreka te obnovom poplavnih područja i močvara, ponovno pretvoriti najmanje 25 000 km rijeka u rijeke slobodnog toka.

Ponovna uspostava dobrog stanja morskih ekosustava nešto je kompleksnija te zahtijeva uspostavu održivog korištenja morskih resursa i strogo zaštićenih područja, obnovu ekosustava bogatih ugljikom te važnih mrjestilišta i rastilišta, provedbu mjera za ograničavanje upotrebe ribolovnog alata koji najviše šteti bioraznolikosti te smanjivanje ili izbjegavanje usputnog ulova vrsta kojima prijeti izumiranje.