KREDA

Paleogeografija

Tijekom krede raspadaju se preostali kontinentalni prostori Pangeje. Njezin južni dio, Gondvana, podijeljen je na posebne kontinente, Južnu Ameriku, Afriku i Indiju. Samo su Antarktika i Australija ostale jedinstven kontinent. Odvajanjem Južne Amerike od Afrike otvorio se tada i južni dio Atlantskog oceana. Sjeverni dio, Laurazija, početkom krede još je uvijek bio zajedničko kopno Sjeverne Amerike, Grenlanda i Euroazije, ali krajem krede riftanjem i stvaranjem oceanskog prostora Sjeverna Amerika odvaja se od Laurazije.

Također, zbog ubrzanog kretanja Afrike prema sjeveroistoku započinju subdukcijski procesi na sjevernom rubu Tethysa ispred euroazijskog kontinentalnog prostora, tj. dolazi do navlačenja fragmenata afričke ploče na Euroaziju.

Paleoklima

Tijekom donje krede prosječna temperatura zraka i oceana porasla je i dosegnula najveće vrijednosti u Zemljinoj povijesti, oko 30 °C, (danas ta vrijednost iznosi 15 °C). Jedan od razloga bilo je povećanje ugljikovog dioksida u morima zbog intenzivnih vulkanskih erupcija koje su se pojavile uslijed razdvajanja kontinenata i širenja oceana. Otopljeni ugljikov dioksid u morima isparavao je u atmosferu i stvorio efekt staklenika. Toplija klima potom je zagrijavala mora, što je povećavalo obujam vode, i što je, uz izdignute srednjeoceanske hrptove nastale širenjem oceana, podizalo globalnu razinu mora. Temperatura dubokih oceanskih voda iznosila je tada od 13 °C  do 19 °C (danas iznosi 3 – 8 °C). Nestale su hladne polarne vode koje su zbog veće gustoće tonule na dno i opskrbljivale ga kisikom. Stoga se kisik zadržavao samo na plitkom stupcu vode, uz površinu, a ispod su prevladavali anoksični uvjeti.

Život na kopnu

Životinjski svijet – Tijekom krede na kopnu su živjeli predstavnici svih skupina dinosaura. Najčešće su živjeli u krdima. Od mesojednih Saurischia najčešći su bili Albertosaurus (1), Tyranosaurus (2) i Velociraptor, a od biljojeda Argentinosaurus (3), najveći dinosaur svih vremena. Kod Ornitischia javile su se i nove skupine dinosaura, poput rogatog Ceratopsa, od kojih se posebno ističe Triceratops (4), zatim patkokljuna – hadrosaura, sa simpatičnim predstavnikom Parasaurolophusom (5), i oklopljenog dinosaura – ankilosaura, s predstavnikom Ankylosaurusom (6).  Zrakom su letjeli leteći gmazovi Pterosauria, većinom strvinari s rasponom krila i do 15 metara, poput Quetzalcoatus, ili nešto manjim poput pteranodona (7), s rasponom krila od 8 metara te dugom krijestom na glavi kojom je kormilario jer nije imao rep.

U vodenim okolišima i dalje su česte žabe, kornjače i zmije, čiji bliži srodnici žive i danas. Sisavci postaju raznovrsniji, iako su još uvijek sitni, kao današnji glodavci. Najznačajnije nove skupine sisavaca su tobolčari i placentalni sisavci. 

Biljni svijet – Najveća novost krednog ekosustava pojava je kritosjemenjača (8) (sjemenke im se nalaze u okruglastom ovariju koji se razvio modifikacijom lista papratanjača). Javljaju se sredinom krede te već u gornjoj kredi po svojoj raznolikosti vrsta nadmašuju golosjemenjače. Razlozi za prevlast kritosjemenjača učinkovitija su prehrana sjemena u ovariju i brže sazrijevanje sjemena. Nadalje, cvjetovi svojim mirisom privlače kukce, koji potom polen raznose naokolo oprašujući druge jedinke i tako se šireći.

Život u moru

Oceani su obilovali planktonima koji su bili važni u gradnji lagunskih sedimenata. Od sredine krede pojavljuju se i diatomeje ili alge kremenjašice (9) koje su postale sastavni dio dubokomorskih taloga, kao i planktonske foraminifere iz skupine zooplanktona. U oceanima su značajne bile i vapnenačke alge, osobito zelene (10) iz porodice dazikladaceja. Koralji (11) su također bili važni grebenotvorci kao i mahovnjaci. Vrhunac razvoja doživljavaju i školjkaši, osobito rudisti (12) koji naseljavaju grebenske okoliše. Od glavonožaca i dalje dominiraju amoniti (13) kao morski predatori. Zastupljeni su i ramenonošci-brahiopodi, bodljikaši i rakovi. U krednim morima javile su se i prve morske trave koje su poput tepiha prekrivale dijelove morskog dna i stabilizirale ga svojim korijenjem. Od riba dominiraju koštunjače, iako su česte i hrskavičnjače – morski psi. Gmazovi nastavljaju svoj razvoj, a neki od njih dosežu dužinu i do 15 metara, poput Tylosaurusa (14).

Taložni prostor „Pravelebita“

Proces zatvaranja Tethysa izazvao je jake tektonske poremećaje u oceanskom prostoru dinaridskog dijela Tethysa uz podvlačenje oceanske kore, čime je oblikovano nekoliko dubokomorskih jaraka i uzvišenja. Na tom se prostoru odvijala dubokomorska sedimentacija, a oceanska kora mjestimice je bila navučena na susjedne tektonske blokove, uz istovremenu metamorfozu dubokomorskih naslaga. Tako je čitav prostor dinaridskog dijela Tethysa bio obilježen složenim tektonskim pokretima, vulkanskim erupcijama, metamorfizmom, kao i složenim sedimentacijskim procesima s obje strane jadranske karbonatne platforme. Tijekom gornje krede dolazi do daljnjeg približavanja platforme Euroaziji, uz istovremenu izrazitiju okolišnu diferencijaciju prostora. Neki dijelovi platforme postaju kopno, neki zadržavaju iste značajke kao i dotad, a negdje se oblikuju dubokomorski jarci u kojima se talože dubokomorski vapnenci. Na samom kraju krede najveći dio platforme postaje kopno, dok samo ponegdje i dalje postoje morski prostori.

Izumiranje

Globalna katastrofa krajem krede uzrokovala je izumiranje oko 60 % vrsta. Nije to bilo najveće izumiranje, ali je najpoznatije izumiranje u povijesti Zemlje jer je tada završilo doba dinosaura. Uzrok izumiranja bio je udar velikog asteroida na poluotok Yucatan, ali i vulkanskih erupcija koje su se u to vrijeme odvijale na prostoru današnje Indije, Sjeverne Amerike, Grenlanda, Velike Britanije i zapadnog Pacifika. Udarom asteroida nastao je ogroman tsunami (morski val) koji je potopio sve niže predjele kopna. Velika količina prašine, vodene pare, ugljikovog dioksida i pepela, oslobađanih udarom asteroida u više faza vulkanskih izljeva, izazvala je epizode globalnih zahlađenja i zagrijavanja, što je uzrokovalo izumiranje mnogih vrsta.